Nisam ružna, stvarno nisam ružna. Kao dijete sam se već često tuširala, sredila, čuvala sam lica da ne bi dobila prištiće. Kad sam bila malo starija sam markirane stvari kupovala, rano sam se počela šminkati, jednostavno sve sam činila da se njima dopadam.

Zašto? Zato pošto sam tražila svoju pripadnost. Željela sam da me prihvate, da budem dio njih. Ali, ne ide to tako!

Ružna si, smrdiš, posrani Jugo.

Nikad me nisu pozvali na rođendanske proslave, nikome nisam bila najbolja prijateljica.

Mi Jugovići nismo imali baš najbolji status.

Ali jesu, igrali su se sa mnom, ti koji su uspjeli mene dodirnuti, su kao bili zaraženi, i taj virus su prenijeli dalje kad dohvate nekog drugog.
Haha da, širio se taj balkanski smrad.